Šta je uopšte šerijatski zakon?

Svijet Zanimljivosti

Talibani su se na konferenciji za novinare u Kabulu obratili javnosti prvi put nakon osvajanja Afganistana. Njihov glasnogovornik Zabihullah Mujahid osvrnuo se na prava žena i kazao “kako će one imati sva prava u okviru šerijata”.

“Garantujemo sva prava žena u sklopu šerijatskog zakona. Žene mogu raditi u obrazovanju i zdravstvu. Ako je međunarodna zajednica zabrinuta, neka znaju da će naše žene imati sva prava u okviru šerijata. Naše žene su muslimanke i moraju poštovati šerijatski zakon”, rekao je glasnogovornik.

Stoga se postavlja pitanje što je uopšte šerijatski zakon, šta on govori o pravima žena, ali i o pravima muslimana uopšteno.

Primjerice, tokom prijašnje talibanske vlasti u Afganistanu, između 1996. i 2001., žene su morale biti u svojim kućama i nisu ih smjele napuštati osim u pratnji muškarca.

Šta je šerijatski zakon?

Šerijatsko pravo je islamski pravni sistem koji djeluje i kao temeljni vjerski moralni kodeks islama i kao pravila koja se primjenjuju na sva područja života; uključujući vjerske obaveze, svakodnevne rutine i lična uvjerenja.

Uglavnom se oslanja na učenje iz Kurana i Sune (učenje i praksa Muhameda), ali se također temelji i na idžmi (konsenzusu muslimanskih učenjaka oko neke stavke u šerijatskom zakonu) i kijasu (rješenju koja su na osnovu analogije izveli islamski pravnici).

Sve radnje kategorizovane su kao obavezne, preporučene, dopuštene ili nedozvoljene. Način na koji se primjenjuje šerijatski zakon unutar društva razlikuje se među muslimanskim državama.

Zabrane i kazne

Zločini se dijele u tri kategorije: najmanje teški (tazir), za koje kazna zavisi o odluci suda, oni za koje se počinitelji kažnjavaju istim onim što je pretrpjela njihova žrtva i najteži prekršaji (hudud) koji se smatraju zločinima protiv Boga.

Preljub, lažna optužba za nezakonit spolni odnos, pijenje vina ili alkohola, krađa i pljačka potpadaju pod najteže prekršaje, što znači da se počinitelji mogu bičevati, kamenovati, protjerati ili pogubiti. Za takve zločine predviđena kazna uključuje i amputaciju dijela tijela.

Talibani slijede ekstremnu verziju šerijata u kojoj se praktikuju javna pogubljenja i amputacije dijelova tijela, zabranu muzike, televizije te premlaćivanje muškaraca koji se nisu molili pet puta dnevno ili su brijali bradu.

Za djela protiv druge osobe, od ubistva do napada, kažnjava se odmazdom, pri čemu se prema počinitelju postupa isto kao i prema žrtvi, stoji u enciklopediji Brittanici. Ova vrsta kaznenog djela smatra se građanskim prekršajem, a ne kriminalom u tehničkom smislu, budući da država nema pravo pokrenuti kazneni postupak, već samo žrtva ili porodica žrtve.

Za nekolicinu konkretnih zločina kazna zna biti fiksna: smrt za napuštanje islama, amputacija ruke za krađu te šake i noge za razbojstvo, smrt kamenovanjem za vanbračne seksualne odnose kada je počinitelj oženjen, 100 udaraca bičem kad je počinitelj neoženjen i 80 udaraca bičem za nedokazanu optužbu o nečednosti i za ispijanje alkohola.

U kojim se zemljama provodi šerijatski zakon?

Koliko se strogo tumači i poštuje šerijatsko pravo, djelomično ili u cijelosti, razlikuje se od zemlje do zemlje i zavisii o nadležnoj vladi. Neke su zemlje odlučile usvojiti nekoliko aspekata šerijatskog prava u kombinaciji sa sistemima europskog stila, dok ga druge, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar i Iran, mnogo pomnije slijede, piše INews.

Iako mnoge zemlje u Africi slijede aspekte šerijatskog prava, uključujući Nigeriju, Keniju i Etiopiju, Sudan ga je prestao koristiti u rujnu 2020. godine kada je službeno postao sekularna država i okončao 30 godina islamskog prava.

Zemlje u kojima se primjenjuje neka verzija šerijatskog prava su: Afganistan, Bahrein, Bruneji, Egipat, Indonezija, Iran, Irak, Malezija, Maldivi, Mauritanija, Nigerija, Pakistan, Katar, Saudijska Arabij, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen.

Šerijatski zakon i prava žena

Talibani su ranije ove godine rekli da žele “pravi islamski sustav” u Afganistanu koji bi odredio prava žena i manjina, u skladu s kulturnim tradicijama i vjerskim pravilima.

Žene su tokom prošle talibanske vlasti morale nositi burke i nisu smjele koristiti usluge zdravstvene zaštite koju je vodio muškarac, dok djevojčice nisu smjele ići u školu.

Patrijarhalni pogled temelj je tradicionalnog islamskog zakona o porodičnim odnosima. Očevi imaju pravo sklopiti brak svojim kćerima, bile one maloljetne ili punoljetne, ali se pravnici slažu da odrasla žena koja više nije djevica mora dati svoj izričit pristanak na brak. Pitanje ima li kći djevica pravo na prigovor na brak ugovoren od strane oca, predmet je rasprave među islamskim pravnicima. Neki smatraju da se njen prigovor treba uzeti u obzir, ali da on nije obavezujući, dok drugi smatraju da takav prigovor isključuje brak.

Porodični zakon

U tradicionalnom islamskom porodičnom pravu, muževi imaju pravo na poligamiju i mogu biti u zakonitom braku s najviše četiri žene. Muž je tokom braka dužan brinuti o ženi i uzdržavati je, pod uslovom da mu je ona poslušna. Žena koja odbija dominaciju muža i koja napusti porodični dom bez opravdanog razloga gubi svoje pravo na uzdržavanje.

Razvod braka može se postići zajedničkim dogovorom supružnika. Međutim, samo muž ima moć jednostrano raskinuti brak iz razloga odricanja. Ovdje se radi o izvanparničnom postupku; odnosno muž se može samovoljno odreći svoje žene i za to ne odgovara nadzoru suda ili bilo kojem drugom službenom tijelu.

Kako se donose sudske odluke?

Kao i svaki pravni sistem, šerijat je složen i njegova se praksa u potpunosti oslanja na kvalitetu i obuku stručnjaka, navodi BBC.

Islamski pravnici izdaju smjernice i presude. Smjernice koje se smatraju formalnopravnim rješenjima zovu se fetve.

Postoji pet različitih škola šerijatskog prava, a doktrine se razlikuju po tome koliko se doslovno tumače tekstovi iz kojih proizlazi šerijatsko pravo.

/index.hr/