Analiza Deutsche Wellea: Teza da su korona katastrofu u Njemačkoj spriječile “mjere” neodrživa je!?

Svijet Zdravlje

Tvrdilo se da su mjere uvedene kako bi se zaštitio zdravstveni sistem, ali on ni u jednom trenutku nije bio ni blizu pucanja zbog korone, dapače, koronapacijenti su zauzimali samo 4% intenzivnih kreveta

Njemačko ministarstvo zdravlja je 30. aprila 2021. objavilo sljedeći opis situacije u bolnicama u 2020. godini, kojem masovni mediji uglavnom nisu poklonili pažnju, piše Deutsche Welle.

„Analiza podataka o radu svih njemačkih bolnica pokazuje (…) da je stacionarna bolnička briga u prvoj pandemijskoj godini 2020. bila osigurana u čitavoj zemlji. Nakon opadanja broja bolničkih slučajeva na proljeće za 30 posto, tokom godine je u sferi opšte bolničke njege zbrinuto 13 posto slučajeva manje nego u godini prije, a u oblasti psihijatrije 11 posto slučajeva manje. U prosjeku za čitavu godinu, četiri posto svih kreveta na odjelima za intenzivnu njegu su bili zauzeli korona-pacijenti (…) Članovi našeg savjetodavnog odbora su naglasili da pandemija ni u jednom trenutku nije dovela stacionarnu njegu do njenih granica.”

Sve izgleda kao „redovna situacija”. Navode iz ove publikacije Ministarstva zdravlja potvrđuje i studija Inicijative za kvalitetnu medicinu, organizacije njemačkih i švicarskih klinika. Ta studija je pokazala da je u prvom polugodištu 2020. godine bilo manje infekcija dišnih puteva – zajedno s koronom – nego u istom periodu 2019.

Ukupan broj pneumonija (zajedno s koronom) se u 2020. u odnosu na 2019. povećao za 12.168 slučajeva, što je u okviru normalnih godišnjih varijacija.

Ukupan broj bolnički tretiranih oboljenja dišnih puteva, zajedno s koronom je u 2020. godini u Njemačkoj iznosio 464.123, što je za 83.689 slučajeva manje nego u 2019 kada ih je, i bez korone bilo – 665.274.

„Incidencija” umjesto „straže”

Šta to govori o „najvećoj krizi poslije Drugog svjetskog rata” (Angela Merkel), ili „epidemijskoj situaciji od nacionalnog značaja”? – pitanje je na koje više nema racionalnog odgovora.

Teza koje su se dosjetili neki političari, naime, da katastrofe nema zato što su djelovale uvedene mjere, neodrživa je bez jasnog dokaza.

Evo zašto tog dokaza – nema:

U Njemačkoj se još 1986. počeo vršiti monitoring zaraznih bolesti – nazvan je sentinel (engl. „stražar”). Od 2008. taj monitoring je u nadležnosti vladinog Instituta Robert Koch koji ga je stalno usavršavao. Snimanje stanja se obavlja na temelju redovnih sedmičnih informacija iz doktorskih ordinacija, klinika, škola, staračkih domova, dječjih vrtića, firmi itd. Taj sistem uvijek pokriva određenu regiju i služi kao temelj ranog upozoravanja na eventualne opasnosti.

Rezultati se objavljuju takođe na sedmičnoj bazi i na osnovu njih se vidi da 2020. godina ni u kom pogledu nije bila kritična.

Ipak, javnosti je tokom čitavog „pandemijskog događanja” uvođenje „mjera” obrazlagano nekim sasvim drugačijim podacima. To su prije svega „broj novih slučajeva” dobiven masovnim testiranjem; „koeficijent reprodukcije virusa” (tzv. „R-vrijednost” ili odgovor na pitanje: koliko ljudi može zaraziti jedna inficirana osoba – od nje kao najvažnijeg kriterija se u međuvremenu odustalo) i na kraju „incidencija” – broj novih slučajeva na 100.000 stanovnika tokom sedam dana.

„Incidencija” je trenutno vrijednost oko koje se vrti sve i o kojoj mediji svakodnevno izvještavaju. Kada je bila veća od 100, bio je to razlog za uvođenje policijskog časa. U novinama se stalno objavljuju i karte Njemačke na kojima se vidi kolika je „incidencija” u pojedinim regijama.

Na „radaru” ništa novo

Vlada je, na primjer, uvela policijski čas u regijama u kojima je „incidencija” veća od 100 slučajeva na 100.000 stanovnika. (Da podsjetimo: za Institut Robert Koch „slučaj covida-19” je svako ko ima pozitivan rezultat PCR-testa i to „neovisno od postojanja ili stupnja kliničkih simptoma”.

Zašto je fokus na stalnim testiranjima i „incidenciji”, a ne na sentinel-monitoringu koji dobro funkcioniše već desetljećima?

Vrlo interesantno objašnjenje za to daje – sam Institut Robert Koch. On, naime, navodi da je „red veličine kada je riječ o broju slučajeva covida-19” u 2020. bio ispod „sindromskog radara”. I ne samo to: sentinel-monitoring je za ovaj Institut dobar samo kada se covid-19 „može primijjetiti na nivou stanovništva”. (sic!).

Što jedino može značiti: da to do sada nije bio slučaj.

Čitav sistem masovnog testiranja i računanja „incidencije” zato sliči na neku vrstu uveličavajućeg stakla fokusiranog tako da se „smrtonosan virus” uopšte učini vidljivim.

Da je to pogrešan način kontrolisanja pandemije, poruka je i televizijskog priloga javnog servisa ZDF od 3. juna 2021. U prvom kritičkom izvještaju te vrste na ovoj televiziji profesor Rainer Schnell sa Sveučilišta Duisbug-Essen govori o „katastrofi u baratanju podacima”. Istog dana, Schnell je, zajedno s kolegom Mennom Smidom, šefom Instituta za primjenjena socijalna istraživanja Ifas, dao intervju i za portal za istraživanje tržišta „Marktforschung”.

Vlada se ne šali

Menno Smid tu konstatira: „Trenutno ne postoji studija koja slika sveukupnu situaciju s infekcijom i koja može pružiti odgovor na pitanje: koliko je virus rasprostranjen među stanovništvom?”

Profesor Schnell za ZDF, ne spominjući direktno sentinel-sistem, ukazuje da je, umjesto svakodnevnog bombardiranja brojkama o stvarima koje nisu jasno definisane, potrebno definisati određene grupe za promatranje te pratiti razvoj infekcija među njihovim pripadnicima.

Na pitanje novinara Institutu Robert Koch: zašto to nije učinjeno? – Institut je odgovorio da za to „nije bilo vremena” ni „infrastrukture”. Što znači da Institut ne negira da bi to bila ispravna metoda i tako jednostavno ne postoji osnova za tvrdnju da je situacija s oboljenjima respiratornih organa u 2020. bila u normalnim okvirima zato što je uveden lockdown.

Inače, ta tvrdnja sugerira da vlast provodi mjere na osnovu nagađanja. Zato je treba oprezno izgovarati. Ona je suviše bliska starom paraboličnom vicu o čovjeku koji plješće rukama. Na pitanje ‘Zašto plješćeš?’ on odgovara ‘Da bih otjerao ružičaste slonove!’ – Ali nema ružičastih slonova! – Pa naravno: nema ih zato što plješćem!

Vlade mogu biti svakakve, ali nikada nisu šaljive. Pogotovo kada su „u igri” procesi kao što su razgradnja društvenog života i dovođenje preduzeća na rub propasti, veliko povećanje psihičkih problema među mladima, nošenje maski ili najmasovnije vakcinisanje u istoriji. Ili, ili, ili… nabrajanje teških posljedica lockdowna bi se moglo nastaviti unedogled.

„Siva zona”

Najbizarniji moment u svemu i dalje predstavlja to što se „žrtvama korone” smatraju i umrli „od korone” i umrli „sa koronom”. Da stvar bude još nebuloznija, kao „žrtve korone” se računaju i ljudi koji su umrli i 10 sedmica nakon infekcije.

Na to je u spomenutom izvještaju ZDF-a ironično ukazao šef Instituta za istraživanje zdravlja Bertram Häussler. „Ako se”, kako je rekao, „broj infekcija približava nuli, uskoro ćemo – ako nešto ne promijenimo – imati sve više smrtnih slučajeva poslije infekcije koronom, ali ne zbog infekcije koronom”.

Institut Robert Koch priznaje da se tumačenja u vezi s takvim formulacijama nalaze u „sivoj zoni”. Neobično je da to vladi, po svemu sudeći, ne smeta dok odlučuje o „mjerama”, zaključuje Deutsche Welle.

/jutarnji.hr/