On je jedini čovek koji je žalio što nije više griješio: Ovaj srpski pjesnik je napisao najljepše pjesme koje pjeva naša estrada!(video)

Književnost Kultura Video

Po meni se ništa neće zvati. Zablude sam prestao da brojim, nemam kome da se vratim kući

Pjesnik Duško Trifunović je bio čarobnjak. On je obične riječi pretvarao u poeziju. Pitke riječi stapale su se u našoj duši praveći od nje jezero ljubavi. 

Rođen je 13. septembra 1933. godine u Sjekovcu, Bosanski Brod, današnja Republika Srpska. 

Bio je bravar, šumar, a studirao je i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

O njegovom obrazovanju najbolje govore njegovi stihovi:

Najbolje je zanimanje i za stare i za mlade

Ili da rade ono što vole ili da vole ono što rade

Njegove pjesme su jedinstvene i podjednako lako shvatljive i filozofu i vodoinstalateru. Različito ih tumači i ista osoba u različitim vremenskim intervalima. Ali kako to obično biva sa velikim pjesnicima i njihovom poezijom, pjesme Duška Trifunovića odlično se uklapaju i opisuju današnju situaciju u Srbiji, kao i tada, u bivšoj Jugoslaviji kada su nastale.

Negdje tamo, davne 1971. godine dolazi u kontakt sa pejvačima pa počinje da piše pjesme koje su pjevali mnogi: Bijelo dugme, Zdravko Čolić itd. Za čak 133 njegove pjesme je napisana muzika, jer je Duško htio da pjevači sada pjevaju kvalitetan tekst. Među tim pjesmama nalaze se i ove:  Glavni junak jedne knjige, Ima neka tajna veza, Pristao sam biću sve što hoće, Šta bi dao da si na mom mjestu, Rijeka suza i na njoj lađa, Zlatna ribica, Ne očekuj da te iko razumije, Život je maskenbal, Čovjek bez problema, Ne zaboravi me, Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj, Ako me ikada nađeš, Glavo luda.. 

Duško Trifunović je umro 28. januara 2006. godine u Novom Sadu, a sahranjen je u Sremskim Karlovcima.

Ovo su neke od njegovih pesama: Budi Jača, Daljine, Ljubav Nema Bolje Dane, Pristao Sam Da Budem Igračka, Računi, itd…..

Griješio Sam Mnogo

Griješio sam mnogo, i sad mi je žao

i što nisam više, i što nisam luđe

jer, samo će grijesi, kada budem pao

biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Griješio sam mnogo, učio da stradam

leteo sam iznad vaše mjere stroge

griješio sam, jesam, i još ću, bar se nadam

svojim divnim greškom da usrećim mnoge.

Griješio sam, priznajem, nisam bio cvijeće

griješio i za vas, koji niste smijeli,

pa sad dio moga grijeha niko neće

a ne bih ga dao – ni kad biste htjeli.

/kurir.rs/*