Gradiška: Otac i sin SAVSKI ALASI: Diče se rijekom, čamcima i pobjedničkom ribljom čorbom

Društvo Gradiška Republika Srpska

Na Savi koja protiče pored njihove kuće u Gašnici, selu ispod Prosare, na pola puta između Gradiške i Kozarske Dubice, Dragan Kukavica i njegov sin Milan provode mnogo vremena.

Rijeka je njihova zajednička ljubav pored koje su izgradili kuću od brvana uhvaćenih u vrijeme poplave.

Dragan se ipak najviše diči kapitalnim primjercima savske ribe, a Milan je odavno savladao majstorluk u pravljenju čamaca. Zato se s pravom može nazvati čamdžijom, jer umije da gradi čamce i da ih koristi na vodi.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

Čamdžija

U stolarskoj radionici Dragan i Milan izrađuju i druge drvenarije koje imaju široku primjenu na rijeci.

– Dragan me još u djetinjstvu učio da volim rijeku Savu, da cijenim njenu ljepotu, s njom da dijelim vrijeme, da čistim i čuvam njene obale pored kojih je sada, u proljeće, mnogo cvjetnih livada. To je jedinstven ugođaj, koji je u meni probudio potrebu da počnem izrađivati čamce, kako bih rijeci bio bliže, dosegao njene talase, osjetio svaki njen damar, žubor, snagu i vječnost, njenu neprolaznost – objasnio nam je Milan svoju emociju probuđenu na velikoj rijeci.

Ovaj mladi inženjer elektrotehnike, zaposlen u Dijaliznom centru u Gradiški, informatičkom preciznošću gradi savske čamce. O tome priča u detalje.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

– Moji čamci imaju zaobljeno dno, što je karakteristika ovih plovila u susjednoj Slavoniji. Instruktore sam pronašao među prijateljima u Uskocima, selu preko Save. Zlatko Pejaković i još nekoliko prijatelja iz Hrvatske, takođe zaljubljenika u rijeku, otkrili su mi tajne gradnje čamaca, posebno odnose u mjerama dna i stranica, što je ključni faktor – opisuje Milan Kukavica suštinu majstorluka u pravljenju čamaca.

Suva hrastovina

Jedan je upravo završio, katranom obložio vanjski dio, kako bi bio dugovječan i otporan na vlagu, izloživši ga da se suši na toplom majskom danu.

Uskoro će novi čamac impozantnih dimenzija porinuti u vodu, a iz njega, zajedno sa ocem, loviti ribu i istraživati ćudi široke i plahovite rijeke.

– Ovo je peti čamac koji sam samostalno izgradio. Koristio sam suvu hrastovinu i zato je njegov vijek veoma dug. Služiće sigurno za više generacija, ukoliko ga Sava ne odnese u vrijeme proljetnjeg ili jesenjeg povodnja – priča Milan, kojem je Sava odani saputnik i sabesjednik.

Ribe kapitalci

Njegov otac Dragan, medicinski tehničar u gradiškoj bolnici, gurman je i ribolovac. Ponosi se prepariranim primjercima ribe koje je posljednjih godina ulovio u Savi.

– Sava je bogata ribom; najviše ima soma, šarana, bijele ribe, smuđa, amura, deverike… Poznajem svaki vir, stanište, mrijestilište. Ima i mnogo kapitalaca, naročito somova, i do stotinu kilograma – objašnjava Dragan svoju vezu sa Savom.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

Drago mu je, veli, jer ga je Milan u tome naslijedio, shvatio ljepotu koju nudi rijeka na čijim obalama su odrasli.

– Nas dvojica se možemo pohvaliti i zajedničkim poslovima, posebno pripremom kotlića riblje čorbe. Redovno učestvujemo na takmičenjima, na takozvanim kotlićijadama, i pobjeđujemo. Naš recept je spoj vlastitih i tuđih iskustava koje smo godinama sakupljali i primjenjivali. Zato je naša čorba po mjeri i ukusu najprobirljivijih gurmana – uvjeren je Dragan u svoju vještinu pripreme ribljeg kotlića.

On i njegov sin Milan sada intenzivno uređuju drvenu kuću pored Save. Odlučni su da još više vremena provode na vodi, da u kući na obali smjeste svojevrsnu izložbu savskih eksponata, preparirane ribe, fotografija o životu na Savi, predmeta koje je voda donijela, alata za obradu drveta, pa čak i topovsko đule iz Pecijine bune, koje je Dragan pronašao na riječnom dnu.

Tajna čorbe u gljivama

Dragan Kukavica među sastojcima za čorbu koristi gljive. Nedavno je u svom voćnjaku pronašao pečurku rekordne veličine. Teška je kilogram i po, a prečnik klobuka prelazi 30 centimetara.

Dragan, koji godinama sakuplja gljive u Prosari i okolini, kaže da pečurke rastu krajem ljeta i u jesen i da rijetko dostižu džinovske veličine.

– Dugi kišni period sa mnogo vlage pozitivno utiče na rast gljive. Pečurka je veoma jestiva, zdrava. Odlično poznajem gljive, godinama ih berem. Gašnica, Bistrica, Orahova, Vrbaška i druga sela ispod Prosare obiluju jestivim gljivama. Najviše ima vrganja i rudnjice – iznio je Kukavica svoja gljivarska iskustva.

//srpskainfo.com/*