10 činjenica o cvrčcima koje sigurno niste znali

Zanimljivosti

Ovog maja, milijarde cvrčaka iz legla poznatog kao Brood X izaći će iz zemlje istočnog SAD-a, nakon što su 17 godina vodili misteriozne podzemne živote. Ovo je najglasniji dio životnog ciklusa, koji je počeo kada su odrasli cvrčci položili svoja jajašca na grane drveća. Nimfe su se izlegle, pale na tlo, zakopale u zemlju i godinama hranile sokovima iz korijenja biljaka. Kada u proljeće naraste temperatura i oni će izaći iz zemlje.

Cvrčci su debeljuškasti, glasni insekti s jarkocrvenim očima. Ovaj događaj trajat će četiri do šest nedelja, dok svi sudionici ne uginu i padnu na šumsko tlo. Životi ovih insekata puni su zanimljivih detalja koje sigurno niste znali.

1. Brood X kao inspiracija

Davne 1970. godine, glasanje legla Brood X inspiriralo je Boba Dylana da napiše pjesmu „Dan skakavaca“. Dylan je čuo cvrčke kada je primao počasnu diplomu sa Sveučilišta Princeton te su ga inspirirali da napiše ove stihove:

„As I stepped to the stage to pick up my degree
And the locusts sang off in the distance
Yeah, the locusts sang such a sweet melody
Oh, the locusts sang off in the distance
Yeah, the locusts sang and they were singing for me.“

2. Cvrčci nisu skakavci

Dylan je pogriješio u jednoj stvari, cvrčci nisu skakavci. Skakavci pripadaju rodu Orthoptera, dok ovi cvrčci pripadaju rodu Hemiptera i smatraju se „pravim kukcima“. No, ovo svejedno nije spriječilo ljude da cvrčke nazivaju skakavcima.

Max Levy iz Smithsoniana objasnio je da su rani kolonisti prvi počeli miješati cvrčke sa skakavcima. „Na njih se gledalo kao na biblijsku pošast. Pitanje koje najčešće čujem od ljudi jest: ‘Kako da ih ubijemo?'“, rekao je Levy.

3. Cvrčci imaju najdulji životni vijek među insektima

Cvrčci žive između 13 i 17 godina, što se smatra najdužim životnim vijekom od svih insekata, no samo mali dio svog života provode iznad zemlje. Ostatak života provode pod zemljom kao nimfe, hraneći se tekućinom koji sišu iz korijenja. Tokom dugih godina koje provode pod zemljom, nimfe pet puta presvlače svoje egzoskelete.

Nimfe broje godine tako da promatraju porast razina vode u korijenju kojim se hrane, što se događa svakog proljeća. Nakon 13 ili 17 ciklusa, cvrčci čekaju da temperatura tla poraste na otprilike 17 stupnjeva Celzijevih, prije nego što počnu kopati svoj put prema površini.

Jednom kada stignu na površinu, nimfe se penju na grane gdje se pretvaraju u odrasle insekte s krilima, još jednom presvlačeći svoj egzoskelet. U početku ove transformacije, cvrčci su bijele boje i krila su im povijena, no brzo postaju crni a krila im se izduže kako bi bila spremna za let.

4. Cvrčci preplavljuju šume kako bi preživjeli

Ovi insekti na površinu izlaze zajedno, u gustoći od 1,5 milijuna primjeraka po hektaru zemlje. Ovaj mehanizam mnoštva služi im kako bi se zaštitili od predatora poput ptica ili tvorova. Ovo funkcionira tako da se predatori vrlo brzo zasite lakog plijena, te odlaze puštajući ostatak roja na miru kako bi mogli izleći sljedeću generaciju.

5. Ne jedu ih samo životinje…

Životinje nisu jedine koje se hrane ovim insektima. Cvrčci su omiljena hrana ze neke ljude, koji njihov okus uspoređuju sa škampima, šparogama, pa čak i maslacom od kikirikija. No, cvrčci se moraju jesti s velikim oprezom jer neki od njih sadrže povišene razine žive, što može izazvati alergijske reakcije.

Na području SAD-a cvrčci su se prvi puta našli na jeloniku starosjedioca. Oni su ih konzumirali tako da su ih pržili u svinjskoj masti ili kiselili za kasnije.

6. Postoji više od 3000 vrsta cvrčaka

Diljem svijeta postoji otprilike 3400 različitih vrsta cvrčaka, a većina njih pojavljuje se iznad površine svake dvije do pet godina. Cvrčci koji pripadaju leglu Brood X čine jednu od ukupno sedam vrsta koje se pojavljuju svakih 13 do 17 godina.

7. Mogu biti glasniji od kosilice

Kada se pojave u svom punom broju, ovi cvrčci mogu doseći zaglušujući krešendo milijuna mužjaka koji istovremeno zazivaju ženke na parenje. Ovo može doseći i 100 decibela, što je otprilike jednako glasno kao i zvuk motorne pile ili kosilice. Kako bi proizveli svoj ljubavni zov, mužjaci cvrčaka ubrzano vibriraju svojim parom rebrastih, bijelih membrana koje se nalaze sa svake strane njihovog abdomena.

8. Njihova krila otporna su na vodu i bakterije

Krila određenih vrsti cvrčaka prirodni su antibiotik. Ona mogu ubiti bakterije koje dođu u kontakt sa sitnim šiljcima i kemijskim omotačem. No, ovaj obrambeni mehanizam ipak ne ubija sve bakterije, već samo one čiji su stanični zidovi dovoljno mekani kako bi skliznuli niz šiljke, a koji rastežu membrane bakterija do pucanja. Ovaj mehanizam godinama fascinira znanstvenike jer pasivno uništava neželjene bakterije, bez potrebe za kemijskim antibioticima, čija pretjerana primjena može dovesti do stvaranja bakterija otpornih na antibiotike.

9. Mogu biti domaćin gljivici koja ubija insekte

Neki cvrčci u Japanu razvili su oblik simbioze s opasnom gljivicom. Ova gljivica dolazi iz porodice Ophiocordyceps, i srodna je gljivicama koje mrave pretvaraju u zombije, prije nego što im iz glave počnu nicati gljive.

Japanski cvrčci nose male džepiće Ophiocordyceps gljivica unutar svojih tijela kako bi im pomogle pretvoriti sokove biljaka pune šećera u nešto nutritivnije. No, nisu sve vrste ove parazitske gljivice prijateljski nastrojene prema simbiozi s cvrčcima. Neke od njih im napadaju organizam dok su još pod zemljom te ih tjeraju da prijevremeno izađu, a zatim uzrokuju rast gljiva iz njihovih tijela.

10. Druga ih gljivica pretvara u zombije

Cvrčci koji žive na području SAD-a izloženi su napadima zastrašujuće parazitske gljivice, Massospora cicadina. Ona ih inficira kada su još pod zemljom kao nimfe. Jednom kada inficirani cvrčak izađe na površinu kako bi se pario, gljivica počinje izjedati njegove unutarnje organe.

Kako gljivica raste, tako počinje kastrirati cvrčka i mijenjati mu stražnjicu u bijelu nakupinu spora. Massospora također opija cvrčka amfetaminom poznatim kao cathinone i psilocybin. Točan utjecaj koji ovi opojni spojevi imaju na cvrčka nije poznat, no znanstvenici su ustanovili da zaraženi cvrčci nisu svjesni stanja u kojem su se našli te svoje ponašanje usmjeravaju isključivo prema jednom cilju – parenju. Zaraženi cvrčci tako prenose opasnu gljivicu na svoje partnere, a usput je prosipaju po području na kojem se pare i tako inficiraju i tlo. Zbog toga su im znanstvenici dali nadimak „leteće soljenke smrti“.

/Smithsonian magazine/*