Preživjeli logoraši poručuju: Prošlost ne smije biti zaboravljena

Društvo Republika Srpska

Golgotu srpskog naroda za vrijeme NDH-a, nikada nisu zaboravili ni preživjeli logoraši. Svirepa ubistva na najmonstruozniji način u Jasenovcu i njenom najvećem stratištu Donjoj Gradini, prepričavaju i danas. Iako svako sjećanje izaziva bol, poručuju, prošlost ne smije biti zaboravljena.

Dobrila Kukolj sa samo deset godina, odvedena je u zloglasni Jasenovac u kojem je izgubila 31-og člana uže i šire porodice. Kakva je sudbina čeka, znala je na samom ulasku u najpoznatiju fabriku smrti za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Milosti nije bilo ni za djecu.

– Ulazak u sam logor, gledam kakav je to šok. Materi uzimaju dijete, malo u naramku i nabijaju ga na kolac, na bajonetu i bacaju ga psima preko glave. Majku nožem probadaju – prisjeća se Dobrila Kukolj preživjeli logoraš iz Jasenovca.

Monstruoznost ustaških dželata prelazila je granice zdravog razuma. Bolest, umor i nemoć, slabih žena, za njih su bili povod za smrt. O jednoj takvoj, svjedoči i Dobrila Kukolj.

– Gledala sam kad su nju uzeli i na panju joj glavu odsjekli. Plač, otimanje djece, nabijanje na nož, sablju, kupljenje djece za ciglanu, djevojčice – kaže Kukolj.

Donja Gradina – najveće stratište ustaških logora, zemlja zalivena krvlju nevinih, čiji je jedini grijeh bio ime i prezime, vjera i nacija ili otpor fašizmu. U svom zločinačkom ustaškom pohodu, nisu birali način za ubijanje ali ni sredstvo, o čemu svjedoče malobrojni preživjeli logoraši.

– Da su ovde kad dovedu, kopaju, mi kažemo raku, i oni ih pobiju. Poslije dolaze drugi da ove zakopaju, ali drugu raku kopaju i tako su oni radili – kaže Mile Vukmirović preživjeli logoraš iz Jasenovca.

Za najsvirepije načine smrti u NDH-a nije birano ni vrijeme ni mjesto, a razlog samo jedan – zato što su Srbi, Jevreji ili Romi. Vrijeme prolazi, ali ne i sjećanja na strahote koje su se desile pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske.

– Dok god mogu da hodam, dok god mogu da otvorim usta i gledam, pričaću, kazivaću, moliću i one koji nisu da kažu to zlo, koje ne smije da se zaboravi i ne smije da se izbriše – poručila je Kukolj.

Poruka je jasna – zlo koje je počinjeno nikada i nigdje se ne smije ponoviti. Pa čak i onda, kada o njima ne bude bilo svjedoka, istina, mora živjeti, a pokoljenja i svijet ne smiju zaboraviti, prenosi RTRS.

/glassrpske.com/*