GRADIŠKA: Početak i karijera košarkaša i košarkaškog trenera Mihajla Trivunovića

Gradiška Sport

Za mmgradiska: Nikola Janković

Gradiška: Ovih dana sa ublažavanjem mjera u borbi protiv virusa Covid19 i dolaskom proljeća i toplijih dana u našoj opštini počeli su sa radom i sportski klubovi, razgovarali smo sa našim sugrađaninom Mihajlom Trivunovićem strasnim zaljubljenikom u košarku.

  • Trenutno radite nekoliko poslova. Kako uspjevate da uskladite poslove sa treniranjem košarke?

-Bitna je organizacija u svemu, najjače oružje je imati nesalomiv duh tj. prevazilaziti sve napore i poteškoće, ponajviše kad čovjek radi i obavlja više poslova odjednom. Sve se može postići i organizovati, bitna je mirna glava i tražiti inspiraciju u svemu.

  • Kako su izgledali vaši početci u košarci? Da li ste tada planirali da daljnji vaš život bude vezan za taj sport?

Moj početak bavljenja sportom bio je sa 8 godina, počeo sam trenirati fudbal u FK Omladinac iz Brestovčine, nakon 3 godine pošto je moj stariji brat Mitar prešao na košarku odlučio sam i ja da se oprobam u tom sportu na poziv tadašnjeg trenera KK Kozara Duška Ivetića. Moji prvi treninzi u košarci izgledali su očajno, imao sam osjećaj da neke stvari nikad neću naučiti, polako vremenom i mojom upornošću došao sam do skoro vrhunskih tehničkih sposobnosti u košarci. Ostvario sam i solidnu karijeru igrajući u desetak klubova ovde, igrao sam čak i u 2 zemlje van naših granica (Srbija i Švajcarska). U svemu sam imao uzor gledajući svog starijeg brata Mitra Trivunovića koji je imao vrhunsku karijeru igranjem u 20 zemalja širom svijeta. Kada sam počinjao nisam ni mogao slutiti da ću imati karijeru u ovom sportu, čak biti i trener poslije završetka igrajuće karijere.

  • Kako u današnje vrijeme održati sportski duh i dati nadu mladima?

-U današnje vrijeme bitno je sačuvati zdravlje prije svega, današnja djeca previše su izložena tehnologijom: računari, telefoni, tableti… Najbitnije je djecu izvući napolje, bilo da su na igralištu u šumi ili na treningu, sve je uredu samo da izgrađuju taj pozitivan duh i ljubav kao naše starije generacije.

  • Kako je došlo do ideje da nastavite košarku kao trener?

Moja ideja da ostanem u košarci kao trener bila je odlučna, taj sport sam zavolio od malih nogu i tako sam imao sreću da nastavim svoju ljubav kao trener u ŽKK Kozara.

  • Da li je vaša generacija dala još neke uspješne igrače ili trenere?

Moja generacija i generacije prije mene su bile izrazito talentovane, neka od zvučnih imena su: Mitar Trivunović, Ratko Varda, Feliks Kojadinović, Zvjezdana Gagić i mnogi drugi igrači i igračice koji su igrali u raznim rangovima takmičenja.

  • Šta biste poručili mladima koji tek ulaze u svijet sporta?

Moja poruka svim mladim polaznicima i sportistima je da ono što žele trenirati i raditi u životu da rade iz ljubavi i strasti prema tom sportu/hobiju i poslu.

  • Postoji li još načina da se promoviše sport u Gradišci?

Promovisanje sporta u našem gradu je na solidnom nivou, bitno nam je da pokušamo svim sportovima podići kvalitet i to će nam biti najbolja promocija, naravno želim da naglasim da bi valjalo da se organizuju mnogi drugi sportovi zbog afirmacije djece i da ih sklonimo sa ulica i ispred malih ekrana.

/Nikola Janković/Boba V./*