U pandemiji procvjetala prodaja cvijeća

BiH Društvo
SANSKI MOST – U ozračju pandemije virusa korona oživjelo je interesovanje građana za držanje i uzgajanje cvijeća, pa je protekla godina bila rekordna kada se radi o plasmanu i prodaji raznovsrnog ukrasnog cvijeća.

Ovo tvrdi Admir Alibašić iz sanskog sela Podlug, inače jedan od najvećih proizvođača ukrasnog cvijeća na prostorima Unsko-sanskog kantona, koji se tim poslom bavi već pune dvije decenije.

Sva ta zatvaranja, restriktivne mjere i ograničenja kretanja pobudili su kod ljudi zanimanje da uređuju vlastite vrtove i sade cvijeće te ukrasno bilje. U protekloj godini smo ostvarili povećan plasman naših proizvoda. U početku je bilo problema zbog prodaje, jer se nije moglo ići na tržnice, ali smo potom cvijeće prodavali putem interneta i dostavom preko pošte”, kaže Alibašić za “Nezavisne”.

Dodaje kako se vrijedno pripremaju za predstojeću sezonu koja samo što nije započela, a asortiman koji nude je vrlo bogat i raznovrstan.

I pored teške ekonomske situacije u društvu, kako primjećuje, građani ne štede novac kada se radi o kupovini cvijeća. Ističe kako ova vrsta proizvodnje zahtijeva cjelodnevni angažman, trud i ljubav, a posla ima posebno kad je sezona.

U svojim plastenicima uzgaja preko 30 vrsta ukrasnog cvijeća, a veliki broj proizvoda uspijeva prodati već na kućnom pragu.

“Imamo tri profesionalna plastenika i jedan staklenik za rasad. Staklenike grijemo na plin, a proizvodimo različito kućno i parkovsko cvijeće. Uzgajamo maćuhice, tratinčice, potočnice, begonije, zumbule, zvončiće i drugo cvijeće”, kaže Alibašić. Dodaje kako sjeme za svoje biljke nabavlja iz Nizozemske, te ga potom rasađuje i uzgaja u plastenicima.

Ovaj vrijedni proizvođač ističe kako je podrška države ovoj vrsti proizvodnje simbolična te da se od poljoprivrede ipak može dobro živjeti.

“Supruga i ja smo oduvijek gajili ljubav prema cvijeću, uvijek smo imali i održavali vrt, pa smo odlučili baviti se poslom koji volimo. Uložili smo novac u kupovinu plastenika i počeli uzgoj ukrasnog cvijeća. U početku nije bilo lako, ali se vremenom isplatilo”, priča nam Alibašić.

Kaže kako se posao razvijao iz godine u godinu, tako da je s vremenom širio proizvodnju i danas zapošljava nekoliko stalnih i sezonskih radnika.

/nezavisne.com/*