MOGAO SAM DA POSTANEM KRIMINALAC!(video+foto)

Sport Video

Kako je Mitar zaigrao fudbal i zašto ga je otac UBIO OD BATINA: Sjajna priča o našem rekorderu!

Sjajni srpski napadač Aleksandar Mitrović postao je je najbolji strijelac u istoriji nacionalnog tima.

Mitrović je protiv Portugala postigao 39 god u dresu reprezentacije i tako prestigao legendarnog Stjepana Bobeka koji je više od pola vijeka držao rekord sa 38 postignutih golova za Jugoslaviju.

Image

Nakon remija sa Portugalom (2:2) popularnog Mitra su savladale emocije, zaplakao je pred kamerama.

“Znao sam da ću da srušim rekord kad-tad, ali opet je osjećaj nevjerovatan. Dajem gol i prolaze mi kroz glavu slike iz djetinjstva… Fenomenalan osjećaj, reprezentacija je za mene najveća čast. Srušio sam rekord star 65 godina, što sam sanjao kao dijete… Nisam nešto emotivan, ali fenomenalan trenutak za mene. Nema ponosnije i časnije porodice od moje u ovom trenutku”, rekao je Mitrović za “Sportklub”.

Mitrović ima tek 26 godina, a već je uspio da ispiše istoriju našeg fudbala i postane apsolutni rekorder. On je do 39. gola došao na 62. utakmici u dresu reprezentacije i nema namjeru da se zaustavi.

Aleksandar Mitrović

Ovaj temperamentni fudbaler “lavljeg srca “godinama oduševljava ljubitelje fudbala u Srbiji. 

Mitar je prošao sve i svašta na putu do uspjeha. U jednom intervjuu za “Dejli mejl”, koji se danima prepričavao, Mitar je pričao otvoreno o svom odrastanju u Smederevu i fudbalskim počecima.

Mitrović je otkrio da je kao klinac trenirao karate i kik boks, ali nije bio fokusiran na te sportove. Njegov otac Ivica je jednom prilikom u šali rekao da je Mitrović “mogao da postane kriminalac“. Naime, jedom prilikom je kamenom pogodio mašinovođu u vozu.

“Ne znam zašto se to dogodilo, ali nisam bio sam. Bilo je stotinjak djece, bacali smo kamenje na voz, ali je moj prošao kroz prozor i udario mašinovođu. Moj otac je uvek bio dobar prema meni, ali me je tada tako izmlatio… Dobro pamtim te batine”, otkrio je tada Mitrović.

Mitar je istakao da je bio srećno dijete i da su roditelji uvijek bili uz njega. Uputili su ga u sport.

“Nisam igrao u svom prvom klubu Partizanu. Prošao sam cijelu školu, ali nisam igrao. Bio sam nizak za svoj uzrast, pa mi je otac rekao da moram raditi više od drugih. Onda sam naglo izrastao, tako sam poslije šest mjeseci igre sa svojih 18 godina ušao u prvi tim”.

Blistao je u Partizanu, Anderlehtu, imao neslavnu epizodu u Njukaslu i u Fulamu prolazio kroz razne faze – od sigurnog startera i heroja, do promašaja u nizu i klupe… Gdje god da je bio i kako god da je igrao, svuda je bio miljenik navijača i za svoj nacionalni tim je uvijek davao i više od maksimuma.

/kurir.rs/*