Pijaca bi bez njih bila tiha: Milini pijetlovi neumorno pjevaju i na taj način ga najbolje reklamiraju

Društvo Gradiška

Pijaca u Gradišci protekla bi tiho, gotovo neopaženo, da nije pijetlova Mile Radišića iz Čatrnje, sela kod Gradiške, sela poznatog po autoputu, carinskim terminalima  i novom mostu preko Save, u izgradnji. Specijalnom prikolicom zakačenom za bicikl u koju stanu tri pijetla, tri koke i jedna ćurka, Mile svakog četvrtka i nedjelje dovozi živinu iz Čatrnje do sedam kilometara udaljene pijace u gradu.

Milini pijetlovi neumorno pjevaju i na taj način ga najbolje reklamiraju. Prodaje ih na samom izlazu iz zelene pijace, tik pored metalne ograde. Oko njega okupljaju se ljudi, ali i žene, znajući da će tih nekoliko sati provedenih sa Milom obilovati humorom i dogodovštinama.

„Moji pijetlovi su neumorni, pjevaju od ranog jutra. Čak i u vožnji od kuće pjevaju kroz Čatrnju, Kruškik i Obradovac. Vozim raspjevanu prikolicu.  Oštri su i glasni baš kao i ja, njihov gazda, iako na plećima nosim sedamdeset i prvu“, kazuje kroz smijeh Mile.

Priznaje da i u osmoj deceniji ima dvije žene

Ovaj zanimljivi trgovac živinom i poljoprivrednik kaže da nikad nije radio u nekom preduzeću. Živi od poljoprivrede, obrađuje 30 dunuma zemljišta, trenutno ima 30 kokoški za prodaju, ima suprugu, sedmero djece i devetoro unučadi. Da li se šalio ili nije, ali rekao  je da jednu ženu ima kod kuće, a jednu ovdje na pijaci.

„To je normalno, jer kako moji pijetlovi mogu imati po deset koka. Da vidite samo veselja ili tuge kad se vratim sa pijace kući. Supruga je radosna ako donesem koju marku sa pijace, a koke tužne, jer sam im prodao pijetla. Ako ne prodam pijetla onda je žena ljuta, a koke  presrećne, a jadni pijetao se pretrže od posla i ne zaustavlja do večeri“, priča nasmijani Mile Radišić.

Milin pijetao košta 12 KM, toliko je i koka. U prikolici je i domaća ćurka, njena cijena je osam maraka za kilogram ili 40 maraka uprijeko, pa ko voli nek’ izvoli

Mile Radišić posebno ističe da se obavezno kući vraća i sa jajima. Od domaćica iz Lijevča i Potkozarja uzima najbolja jaja i na taj način proširuje svoje jato. Kaže da voli razne i neobične sorte kokoški i da nastoji da mu dvorište uvijek bude veselo i šareno od raznobojnog perja.

/moja srpska/Boško Grgić