Fizička aktivnost kod kardiovaskularnih bolesnika

Savjeti stručnjaka Zdravlje
Za mmgradiska: Dr Igor Dumanović, doktor medicine, specijalizant fizikalne medicine i rehabilitacije

Tekst i foto zaštićeno je autorskim pravom

Fizička aktivnost i zdravlje čovjeka

Fizička aktivnost igra značajnu ulogu u formiranju i očuvanju zdravlja čovjeka. Kod djece i adolescenata redovna fizička aktivnost je važna jer doprinosi pravilnom rastu i razvoju, te sticanju zdravih životnih navika. Kod odraslih redovna fizička aktivnost doprinosi smanjenju rizika za koronarnu bolest srca, moždanog udara, šećerne bolesti, povišenog krvnog pritiska, raka dojke i debelog crijeva, te smanjuje rizik od razvoja depresije. Smanjenje rizika je u dirketnoj vezi sa dužinom trajanja fizičke aktivnosti, njenim itenzitetom i obimom. Uratko, što smo aktivniji , rizici za razvoj bolesti su manji.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je identifikovala fizičku neaktivnost kao četvrti vodeći faktor globalnog mortaliteta (oko 6% uzroka svih smrtnih ishoda). Smatra se da je fizička neaktivnost odgovorna za oko 30% slučajeva oboljevanja za koronarnu bolesti srca, za oko 27% slučajeva je faktor rizika za dijabetes, te da je odgovorna za 21-25% slučjeva raka dojke i debelog crijeva.

Smatra se da je 80% svih kardiovaskularnih bolesti (hipertenzija, diajbetes, povišene masnoće u krvi, srčani, moždani udar) posljedica nezdravog načina života, odnosno nedovoljne fizičke aktivnosti, i nepravilne ishrane. Redovom fizičkom aktivnošću smanjuru se šanes za nastanak gojaznosti, povišenih masnoća u krvi i povišenog nivoa šećera u krvi, tj. smanjuje se rizik za razvoj povišenog krvnog pritiska, šećerne bolesti, srčanog i moždanog udara. Kod bolesnika koji već imaju povišen krvni pritisak ili povišene masnoće ili loše regulisan nivo šećera u krvi, moguće je redvnom fizičkom aktivnošću i pravilnom ishranom normalizovati krvni pritisak, masnoće i nivo šećera u krvi. Odnosno, doze lijekova mogu da se smanje ili da se u određenim slučajevima potpuno prestane sa uzimanjm lijekova. Kod bolesnika sa koji su imali moždani ili srčai udar, ili koji imaju dijabetes i hiperteziju, zdrav način života, koji uključuje i redovnu fizičku aktivnost doprinjet će boljoj kontroli bolesti i smanjiti rizik za javljanje neželjenih komplikacija ili neželjenih ishoda ( npr. ponovni moždani ili srčani udar, ili razvoj dijabetesnog stopala kod oboljelih id dijabetsa itd).
Sa druge strane fizička aktivnost dovodi do oslobađanja različitih hemijskih suspstanci u organizmu ( endorfini), koji doprinose osjećaju sreće . Redovnom fizičkom aktivnošću poboljšava se kondicija, te ponekad simptomi bolesti, kao što su zamor ili bol u grudima pri naporu, mogu da se smanje ili čak da nestanu potpuno.

Minimum fizičke aktivnosti podrazuijevao bi 150minuta umjerene fizičke aktivnosti sedmično, odnosno 75minuta intenzivne fizičke aktivnsti sedmično. Pojednostavljeno , preporuka bi bila najmanje sat vremena šetnje dnevno većinu dana u sedmici, odnosno najmanje pola sata dnenvo fizičke aktivnosti koja će dovesti do preznojavanja većinu dana u sedmici. To opet zavisi od motivacije, od toga šta ko voli, i šta ko može da radi. A svakako važi ono, što više, to bolje.

Fizička aktivnost kod odraslih smanjuje rizik za razvoj osteoporoze u starijoj životnoj dobi , odnosno doprinosi povećanju koštane mase. Smanjuje se rizik za prelome kuka i kičme. Fizička aktivnost jača skeletne mišiće, jačinu, snagu i unutrašnju neuromuskularnu aktivaciju. Kod starijih osoba redovna fizička kativnost ima za cilj da se poboljša osjećaj ravnoteže i da se preveniraju padovi. Fizička aktivnost treba da bude prilagođena njihovim mogućnostima.

Ko može vježbati?

Ukratko – svi. A koliko dugo? Dok se ne umorite. Dužina trajanja fizičkom aktivnošću će zavisiti od fizičke kondicije, starosti i eventualnih pridruženih bolesti koje mogu ograničavati fizičku aktivnost ( teški oblici reumatskih bolesti, bolesti pluća i sl.).

Ko je rizična skupina pacijenata?

Ovde je važno izdvojiti , barem kad se kardiovaskularih bolesti tiče, bolesnike koji su imali:

  • srčani udar ,
  • koji su imali implantaciju stenta,
  • ili su imai hiruršku revaskularizaciju srca ( bajpas)
  • ili su imali operaciju zamjene nekog srčanog zalistka
  • ili implantaciju pejsmejkera ili ugradnju kardioverter-defibrilatora (ICD)
  • ili imaju tešku slabost srca ( tešku kardiomiopatiju)
Koja fizička aktivnost je najbolja?

Najbolja fizička aktivnost je ona u kojoj se najviše uživa. Važno je da je fizička aktivnost redovna.
Rizični bolesnici, koje smo već gore naveli, ne smiju da se bave najtežim fizičkim poslovima, kao što je na primjer cijepanje drva, kopanje lopatom, čišćenje snijega lopatom (pogotovo vlažnog, teškog snijega),. Ne preporučuje se sprint ( brzo trčanje). Ne preporučuje se podizanje i nošenje teškog tereta, mijenjanje gume na automobilu , odnosno bilo koji napor gdje bolesnik mora zadržati vazduh da bi ga izvršio. U takvim slučajevima dolazi do značajnog opterećenja srca što dodatno oštećuje srčani mišić.
Istina, redovna fizička aktivnost čini srce jačim i ,,čuva“ srce, doprinosi boljoj kontroli tjelesne mase, smanjenju masnoća u krvi, boljoj kontroli visine krvnog pritiska i boljoj kontroli šećerne bolesti. Ali treba sve biti sa mjerom.

Da li je bitno mjerenje pulsa za vježbanje?

Kod rizičnih pacijenata sa kardiovaskularnim bolestima, bitno je mjeriti puls da kao orjentir o tome koliko intenzivan trening treba da bude. Inače u miru puls se kreće od 60 – 80 otkucaja po minuti. Kod rizičnih pacijenata puls u toku vježbanja bi trebao da bude oko 120-130 otkucaja po minuti. Inače, vremenom, redovnim vježbanjem poboljšaće se kondicija, srce će postati snažnije a puls će u naporu biti manji. Zato ne treba previše žuriti i naprezati se.

Kako mjeriti puls?

Puls se mjeri na unutrašnjoj strani ručnog zgloba, ispod zgloba palca. Sastavite tri prsta , i napipate pulsacije krvnog suda ispod zgloba palca suprotne ruke.
Izbrojite broj otkucaja u toku jedne minute i to je vrijednost pulsa. Ili izbrojite broj otkucaja u toku 15 skundi i pomnožite to sa 4. Puls mjerite u mirovanju i nakon fizičke aktivnosti.
Neki savremeni aparati ( narukvice, mobilni telefoni uz pomoć posebnih aplikacija) automatski mjere puls. Ako ste vični novim tehnologijama, ovo može olakšati stvar.

Kako se može vježbati?

1) Šetnja – preporučljivo je najmanje sat vremena dnevno, većinu dana u sedmici provesti u šetnji. ovo je minimum fizičke aktivnosti. Šetati možete dok se ne umorite. Možete praviti pauze. Šetati možete , pa, gdje vas noge odnesu. U trgovinu, u park, na planinu, kraj jezera, kraj rijeke… gdje poželite. Tempom koji vi odredite. Može brzo, može sporo. Kako god vama odgovara.
2) Vježbe disanja – možete ih raditi u sobi, ili negdje vani, na balkonu, u dvorištu. Ili kraj otvorenog prozora. Trebalo bi da traju oko 15-20 minuta. Možda je najbolje da ih radite ujutro.
Vježbe disanja mogu da se rade u sjedećem ili stojećem položaju.

Vježbe koje možete raditi u sjedećem položaju.

Prva vježba – položite dlan jedne ruke na stomak, u području dijafragme. Prvo duboko izdahnete na usta koriteći trbušne mišiće ( napnete mišiće stomaka). Potom polako i duboko udahnete na nos, tako da osjetite kako vam udahnuti vazduh odmiče ruku.
Druga vježba – uhvatite laktove dlanovima, polako podižete ruke iznad glave, i uz to polako i duboko udahnete na nos. Potom vratite ruke u početni položaj polko, i pri tom polako izdahnete na usta.
Trća vježba – stavite šake na ramena. Potom vršite kružne pokrete laktovima, prvo u jednom, a potom u drugom pravcu.
Četvrta vježba – spojite podlaktice ispred sebe, tako da budu vertikalne. Potom raširite ruke, i pri tome polako i dubogo udahnete na nos. Potom vratite ruke u pošetni položaj i polako izdahnete na usta. Ponovite vježbu nekoliko puta.

Vježbe koje možete raditi u stojećem položaju

Prva vježba – ustanete, ruke opružene uz tijelo ( ili na kukove). Polako se propnete na vrhove prstiju, pri tome polako udahnete na nos. Zadržite se par sekundi na vrhovima prstiju, zadržite vazduh. Potom se polako spuštate na puna stopala, i pri tome polako izdahnete na otvorena usta. Ponovite nekoliko puta.
Druga vježba – stojite , tako da su vam ruke opružene uz tijelo. Polako podižete ruke prema naprijed, dok ne budu iznad glave. Pri tome polako udaišete na nos. Potom spuštate ruke u početni položaj, i pri tome polako izdišete na otvorena usta. Ponovite nekoliko puta.
Treća vježba – isprižite ruke ispred sebe, tako da su spojene u dlanovima. Polako raširite ispružene ruke ruke i pri tome polako udišete na nos. Potom polako skupite ispružene ruke, dok se dlanovi ne sastave, i pri tome polako izdišete na otvorena usta. Ponovite nekoliko puta.
Četvrta vježba – opružene ruke uz tijelo. Potom podižemo ruke prema naprijed, dok ne budu paralelne sa podlogom, a potom raširimo ispružene ruke . Pri tome polako udišemo na nos. Potom spustimo ruke polako uz tijelo polako izdišući na otvorena usta. Ponovime vježbu nekoliko puta.
Peta vježba – spojite podlaktice ispred sebe, tako da budu vertikalne. Potom raširite ruke, i pri tome polako i duboko udišete na nos. Potom vratite ruke u pošetni položaj i polako izdahnete na usta. Ponovite vježbu nekoliko puta.
Šesta vježba – stojite, šake stavite na kukove. Glavu polako savijete naprijed prema grudom košu i pri tome polako udšišete na nos. Potom polako podižete glavu prema nazad, pri tome polako izdišete na otvorena usta. Ponovite vježbu nekoliko puza.
Sedma vježba – stojite, šake stavite na kukove. Glavu savijete u jednu stranu prema ramenu, polako udišete na nos. Potom vratite glavu u početni položaj, pri tome polako izdišete na otvorena usta. Ponovite vjžbu na drugu stranu. Ponovite vježbu nekoliko puta.
Osma vježba – ukrstite prste šaka na grudnom košu. Potom izvijate ruke prema naprijed (kao kad želite da vam ,,pucnu“ prsti). Pri tome polako udišete na nos. Potom polako vraćate isprepletene šake na grudni koš i polako izdišete na otvorena usta.
Deveta vježba – ruke ispružene uz tijelo. Potom polako podižete ruke u stranu, prema spolja, i savijete tako da dodirnete ramena. Pri tome polako udišete na nos. Potom polako vratite u početni položaj polako izdišući na nos. Ponovite vježbu nekoliko puta.
Deseta vježba – ukrstite prste šaka na grudnom kožu. Potom polako odmišete ukrštene šake od grudnog koša, dok sasvim ne ispružite ruke. Pri tome olako udišete na nos. Zatim polako vratite šake na gudni koš, polako izdišući na usta.
Jedanaesta vježba – šake držite na kukovima. Ili , ako niste sasvim stabilni ili vam je lakše, možete jednom rukom da se oslanjate uz sto ili naslon stolce. Potom jednu nogu savijete u koljenu, tako da stojite na jednoj nozi. Pri tome polako i duboko udahnete na nos. Potom vratite nogu u početni položaj, polako izdišući na otvorena usta. Ponovite vježbu za dugu stranu.
Dvanaesta vježba – možete , ako vam je lakše, da se oslanjate uz sto ili naslon stolice. Polako isruženu nogu podignete prema naprijed, tako da stojite na jednoj nozi. Pri tome polako i duboko udahnete na nos. Potom vratite u početni položaj polako izdišući na otvorena usta. Ponovite vježbu za drugu stranu.
Trinaesta vježba – možete se pridržavati uz ivicu stola ili uz naslnon stolice. Polako ispruženo nogu pomjerite u stranu, tako da stojite na jednoj nozi. Pri tome polako udiošete na nos. Potom vratite u početni položaj, polako izdišući na otovrena usta. Ponovite vježbu za drugu stranu.
Četrnaesta vježba – savijete nogu u koljenu ( polako udahnete na nos), potom nogu savijenu koljenu savijete nazad, stojite na jednoj nozi ( držimo dah), potom vratite u početni položaj ( polako izdah na otvorena usta).

2) Vožnja biciklom – bilo sobnim ili napolju. Kod bolesnika nakon operativnih zahvata na srcu ili srčanog udara preporučujemo da prođe najmanje dva mjeseca.
Kod većine modernih sobnih bicikala postoji mogućnost automatskog praćenja pulsa i kompjuterskog programiranja opterećenja.
Kod rizičnih pacijenata bi trebalo pratiti puls, i na osnovu njega podešavate i nivo opterećenja. U toku fizičke aktivnosti puls kod rizičnih pacijenata ne bi trebao da bude veći od 120 – 130 /minuti u toku treninga. Na osnovu vrijednosti pulsa onda podešavate i nivo opterećenja .
Druga stvar koju treba uzeti u obzir, jeste sama vaša kondicija. Nemojte siliti sebe previše. Kondicija se stiče i popravlja vremenom. Važno je znati da neko od lijekova koje uzimate mogu da utiču na puls, tako da je on stalno niži . Stoga je najbitnije da vježbate onoliko koliko vam odgovara i pri onom tempu i opterećenju koje vama najviše odgovara.

Određivanje nivoa opterećenja – Najbolje početi od najmanjeg opterećenja pa potom na svakih 3-5 minuta povećavati nivo opterećenja. Opterećenje je obično iskazano u vatima (W), kreće se od 25W pa naviše. Kada postignete vrijednost pulsa od 120/minuti, ne trebate više povećavati opterećenje.
Na primjer, ako ste pri opterećenju od 75W, postigli puls od 120/min, to je maksimalno opterećenje kojem se smijete izlagati u tom trenutku. Vježbjte na postignutom opterećenju , ali pratite da vam je puls niži od 120/min. Najsigurnije da vam puls bude oko 100/min. To jest, usporite malo okretanje pedala i brzinu. Polako. S mjerom. Vježbajte pri stalnom opterećenju narednih 10-15 minuta ( ili dok se ne umorite, ili dok puls ne počne rasti više od 120/min).
Tokom vremena, ako redovno vježbate , srce će postepeno jačati, kondicija će se popraviti, a puls će biti nešto niži. Tako ćete nakon nekog vremena, moći i povećati optrećenje.
Vodite dnevnik vježbanja. Kad ste vježbali, koliko dugo, na kojem opterećenju, koliki je bio puls?

Važne napomene:

Ukoliko osjećate težinu u grudima, bol u grudima, lupanje i preskakanje srca, nesvjesticu, mlaksalost, prestanite sa treningom, odmorite. Kod bola u grudima, stezanja i težine u grudima možete uzeti nitroglicerin pod jezik. Ne odgovara vam nivo opterećenja, trebate vježbati na manjem opterećenju. Usporite.
Neki lijekovi protiv srčanih aritmija mogu usporiti srčani rad, tako da se ne mogu postići vrijednosti pulsa do 120-130/min, nego one budu stalno manje. U tom slučaju nemojte sebe siliti povećanjem opterećenja, već vježbajte na manjem opterećenju.

PACIJENTI KOJI IMAJU UGRAĐEN PEJSMEJKER se ne smiju izlagati pretjeranom fizičkom naporu. Sobni bicikl smiju voziti samo na najmanjem stepenu opterećenja (25W) i to tako da je opterećenje stalno.

Pri vožnji bicikla napolju, kod rizičnih bolesnika, važno je ne voziti težak teret na biciklu, poželjno bicikl voziti po ravnom terenu. Mjerite puls s vremena na vrijeme.

4) Pokretna traka – tredmil ( eng. treadmil) – neko će kod kuće imati možda pokretnu traku. Sva pravila koja sam naveo za bicikl, važe i za pokretnu traku. Pratite puls. Ne pretjerujte sa opterećenjem. Pacijenti sa pejsmejkerom mogu hodati na traci na najmanjem ubrzanju.
5) Radovi u bašti – različiti poslovi se mogu obavljati, kao što je na primjer sadnja biljaka, plijevljenje, zalijevanje, šišanje živice. Kod košenja se preporučuje električna kosilica, koja se gura. Rizični bolesnici ne smiju koristiti tradicionalnu kosu. Orezivanje voća, odnosno poslovi u kome ruke moraju biti iznad glave duže vrijeme se ne preporučuju . U tom slučaju srce mora uložiti povećan napor da pumpa krv u ruke ( u visinu), pa to predstavlja dodatno opterećenje.
Preporučujemo da radove u bašti i dvorištu birate doba dana kada su najmanje vrućine i najmanje UV zračenje ( jutro do 11h i popodneva poslije 17h). Nosite šešir ili kapu, unosite dovoljno tečnosti.

6) Pecanje – nije fizički zahtjevno. Vrijeme provedete vani, u prirodi. Relaksirajuće je. Neki vole pecanje. Neki ne.
7) Igranje – kad god ste u prilici da se proveselite, zašto ne? Šta god volite, narodno kolo, ili romantični ples u dvoje. Dok se ne umorite.
8) Seksualne aktivnosti – poboljšavavaju raspoloženje , troše kalorije. U prvih 7 do 10 dana nakon operacija na srcu, nakon srčanog udara se ne preporučuju. Nakon operacija na otvorenom srcu najbolje sačekati da rane zarastu. Neko vrijeme nakon operacija i srčanog udara, normalno je nemati želju i biti depresivnog raspoloženja, ipak to nije mala stvar.
Kada budete spremni, pričajte sa svojim partnerom, recite šta vas brine, šta želite, a šta ne. Opustite se. Pustite mašti na volju. Uživajte.
Ne koristite preparate za potenciju bez prethodne konsultacije sa ljekarom. Mogu izazvati skok krvnog pritiska i poremećaje srčanog ritma, i dovesti do komplikacija.

9) Sportovi – preporučljivo je bavljenje sportskim aktivnostima, ali za kardiološke bolesnike to znači sportske aktivnosti koje ne podrazumijevaju teški fizički napor, kao što su bodibilding , borilački sportovi, brzo trčanje (sprint). Pacijenti se mogu baviti brzim hodom, skijanjem, plivanjem, mogu voziti bicikl, igrati stoni tenis, tenis, košarku, odbojku. Zavisi od onoga šta volite. Trebalo bi proći minimalno 6 mjeseci od operativnog zahvata na srcu, ili srčanog udara da se osobi može dozvoliti bavljenje sportom. To će odrediti kardiolog nakon detaljnijeg pregleda i nakon završene rehabilitacije.

Da li je normalno da se preznojavam u toku fizičke aktivnosti?

Da. Kada se pravilno bavite fizičkom aktivnošću počećete se i znojiti. Znojenje znači da srce optimalno radi, da je započeo proces sagorijevanja kalorija i trošenja energije u tijelu, da je kardiovaskularni sistem spreman da ispuni zahtjeve organizma. Znojenje je i prirodan način hlađenja organizma.

Kada prekinuti fizičku aktivnost?
Ukoliko osjećate težinu u grudima, bol u grudima, lupanje i preskakanje srca, nesvjesticu, malaksalost, prestanite sa fizičkom aktivnošću. Sjedite. U slučaju pojave bola ili stezanja ili osjećaja težine u grudima koji traju , možete uzeti nitrglicerin, koji vam je propisao ljekar. Lijek uzmite u sjedećem položaju, stavite tablete pod jezik , pustite da se rastope. Ili ako je lijek u obliku spreja, otvorite usta, podignite jezik i ušpricajte lijek ispod jezika. Ako bol ili stezanje ili težina u grudima ne popusti nakon 5 minuta, možete ponoviti dozu lijeka. Ako tegoba traju i nakon 15 minuta, pozovite službu hitne pomoći na broj telefona 124.

Zaključak: Različite vježbe i tehnike vježbanja se odavno već koriste kod različitih bolesti muksuloskeletnog sistema i nakon određenih hirurških zahvata, a s ciljem da se bolesnik što prije oporavi i da se spriječe neželjene posljedice. U tom smislu možemo posmatrati pokret kao lijek (kineziterapija).

Kod oporavka nakon srčanog udara ili operacija na srcu i krvnim sudovima, važno je osmiliti fizičku aktivnot, tako da se prilagodi svakom bolesniku pojedinačno i da ne ugrožava zdravlje bolesnika. I da redovna fizička aktivnost i promjene načina života dugoročno dovedu do poboljšanja zdravlja, poboljšanja života i smanjenja rizika od komplikacija bolesti. To je svrha centara za rehabilitaciju. Obučeni kadar nadzire fizičku aktivnost bolesnika, a ujedno, to je i svojevrsna edukacija bolesika o tome kako treba da se ponaša, kakava su mu ograničenja.

Zavisno od vrste oboljenja i težine bolesiti kinziterapija ( uz ostale vidove fizikalnih terapija), može da se sprovodi u domovima zdravlja, u bolnicama ( rana rehabiltiacija), ili u specijalizovanim ustanovama i centrima za rehabilitaciju, kao što je na primjer Banja Vrućica.

/Boba V./*