Igorova Nojeva barka

Region Zanimljivosti

Igorova Nojeva barka

Veterinar iz Pecke na imanju podno Rožnja bije bitku za opstanak autohtonih srpskih rasa domaćih životinja: kolubarsko goveče je nestalo, ali nije kasno za bušu, balkansku kozu, karakačanske ovce

Igorova Nojeva barka – Visegradlive.com
Соколске колибе (Фотографије С. Ћирић)

Ako dođe do nove biblijske poplave, srpska Nojeva barka će, sigurno je, krenuti iz „luke“ u podnožju vrha Rožanj sa Sokolske planine, blizu Pecke, malog grada u Valjevskim planinama, nedaleko od Drine. A svojevrsni srpski Noah biće i Igor Rabat, veterinar iz Pecke, čovjek koji je cijeli život bio vezan za prirodu i životinje, i srcem i djelom.

Ispod lukova ergele simboličnog naziva „Arka“, u poljoprivrednom gazdinstvu „Sokolska koliba“, smeštenom na 880 metara nadmorske visine ispod Rožnja (973 metra), najvišeg vrha Sokolske planine, Igor godinama gaji autohtone srpske rase domaćih životinja. To je bogat genetski resurs za čiji opstanak Igor daje nemjerljiv doprinos.

Igorova Nojeva barka – Visegradlive.com

Čuvar tradicije

Tokom dvije decenije na terenu u selima rađevačko-jadranskog Podrinja, vidio je nestajanje prirode, životinja, tradicije, običaja, Igor započinje priču o ideji da se napravi planinarsko pastirsko naselje, kao u prošlosti kada su ljudi odvodili stoku u planine, sakupljali sir i kajmak. i preko zime su se vratili u sela.

– Planina je bila puna koliba kojih više nema. Da, oživeo sam jednu, kao u stara vremena i napravio čobansko naselje. Tada sam počeo da nabavljam stare srpske autohtone rase domaćih životinja. Trajalo je do sedam i osam godina, kupovao sam ih na područjima Dimitrovgrade, Vranja i Pirote, preko ovih naših planina, do Subotice – priča Igor.


Pod svodovima „Arke“, u otvorenim oborima i na okolnim pašnjacima sada su domaći brdski konj, balkanski magarac, karakačanska ovca, vitoroga pramenka, vlašićka pramenka, krava buša, psi tornjaci, domaća živina. Svi kao što su bili pre 150 godina. Ukupno oko 130 jedinki – 13 konja, 20 magaraca, preko 20 koza, 40 ovaca različitih rasa.

Važno je sačuvati ove životinje u interesu naše tradicije i kulture, ali one su mnogo važnije zbog zdravih gena koje nose. Međutim, moderni kućni ljubimci, kakvi se danas uzgajaju za veću proizvodnju mlijeka i mesa, gube sposobnosti svog imunološkog sistema. Imunitet je pretrpio u bitci za veliku proizvodnju, pa postoji rizik da moderni ljubimci jednostavno nestanu. Ove životinje, od kojih uzgajam nekoliko proizvoda, su savršene, ali nos je zdrav gen. S njima je sve u redu: imunološki sistem, kvalitetna hrana, mlijeko, samo ono što je muška količina – kaže Igor.

Igorova Nojeva barka – Visegradlive.com

Uvjeren je da se imunološki sustav visokoproduktivnih domaćih životinja može poboljšati samo križanjem sa starim autohtonim pasmama otpornim, s tim da se “točka” konačno vrati pomalo unatrag. Sve je usmjereno na poboljšanje imunološkog sistema kod krava koje dnevno proizvode od 30 do 40 litara mlijeka, te kod jagnjadi koja stižu na klanje svakog mjeseca i tokom dana.

To je jedina banja. A ti zdravi geni mogu se dobiti samo “kod izvora” kod živih životinja koje ne možete zamrznuti. Samo ovi oblici života žive nešto što bi sutra moglo postati vrlo vrijedno – naglašava veterinar koji je u “Sokolskim kolibi” osnovao živi muzej živog svijeta. Za neke od “eksponata” nažalost već je kasno – rasa goveda Kolubara je nestala i više nema živih jedinki. Ali za grmlje nije kasno, u Srbiji ih ima oko 300, za balkanske koze nije kasno, ostalo ih je 170, ima oko 90 jaja Karakačana. Neki od njih su na sigurnom u podnožju Rožnja pod Igorovim budnim okom.

Igor podsjeća da je 90% hrane koju ljudi koriste životinjskog porijekla i da je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije svim vladama u svijetu da pokušaju sačuvati autohtone pasmine ako je moguće. To je ono što on radi u “Sokolskim kolibi”: Drži životinje koje dolaze s ovog područja i tamo žive generacijama, a sada im prijeti izumiranje. Igor to ne dozvoljava.

– “Arka” je Nojeva barka. Noah je spasio svijet, ljude i životinje. Odlučio sam ovdje uključiti ovo ime jer znam situaciju s tim životinjama, tim domaćim pasminama.

Igorova Nojeva barka – Visegradlive.com

Pogled na pola Srbije


Pripremio Igor Rabat na ovom mjestu u turističkoj ponudi, gosti mogu popiti piće kako bi se prepustili pravoj pastirskoj hrani – siru, kajmaku, grahu, kupusu iz zemljanog lonca, janjetini, suanima svima, da. Cilj turističke ponude nije zasluga, naglašavaju se cjelokupni ulazak u hranu za životinje i smještajni kapaciteti na gornjem katu za njih.

Gosti koji dođu imaju priliku da uz otvoren pogled na pola Srbije i kontakt s plemenitim životinjama starog soja odmore dušu od gradske vreve i svakodnevnih problema.

– Moja preporuka je da svako ko ima mogućnosti da gaji neke od ovih životinja trebalo bi to i da učini, ne očekujući bilo kakvu materijalnu korist. To može samo onaj ko oseća veliku ljubav prema životinjama i ko možda može da predvidi šta će se dešavati u svijetu oko nas – zaključuje Igor Rabat.

IGOROVA NOJEVA BARKA na Sokolskim planinama | Djole.dog

„Božićni konji”

Igor Rabat osnivač je manifestacije “Božićni konji” koja se već nekoliko godina održava u Pecku kako bi se, između ostalog, održavao uzgoj lokalnih planinskih konja koji su još uvijek prisutni u ovim krajevima. Stanovnici Pecke oduvijek su imali običaj izvještavati o Božiću nakon doručka na konjima, zapregama ili kao jahači na svojim bogato ukrašenim i ukrašenim konjima. Tako su ušli u dvorište svojih susjeda, prijatelja i čestitali najsretnije kršćanske praznike. Kada potkovica uđe u dvorište, to donosi sreću i prosperitet na imanju domaćina, govorilo je vjerovanje izvedeno iz ovog lijepog običaja. Upravo je zbog te tradicije Igor Rabat obnovio manifestaciju “Božićni konji” koja je prošlog Božića zaposlila 6.500 gostiju u gradovima Peći sa 380 stanovnika.

IGOROVA NOJEVA BARKA na Sokolskim planinama | Djole.dog

Petrina stena

U blizini Rožnja i “Sokolskih koliba” nalazi se Petrina stena, još jedan od vrhova Sokolske planine, mjesto koje je suđeno da bude povezano s kućom “Politika”. U jesen 1914. godine, za vrijeme Drinske bitke u Prvom svjetskom ratu, vođene su krvave bitke između srpske i austrougarske vojske na Petrovoj steni i obližnjem Proslopu, a ta su mjesta, kažu, zaslužila epitet srpskih termopilova nad Valjevom. Cilj bečkih generala bio je slomiti obranu Petrine stijene, zatim prijevoj Proslop i prodrijeti prema Valjevu. Austro-ugarska ofenziva zaustavljena je nevjerojatnom diverzantskom akcijom, a u toj krvavoj bitci ubijen je kapetan Vladislav Ribnikar, novinar i osnivač “Politike”. Pokopan je u Peckoj.

/politika.rs/sr